Sveti Lovreč je gradić od oko 1500 stanovnika.
Gradić ima izrazita obilježja gradine - očuvane bedeme, kule i gradska vrata iz mletačkog doba, trobrodnu župnu crkvu iz romaničkog razdoblja te odvojeni zvonik-kulu. Očuvan je i stari popločani trg sa stupom srama te gradskom lođom. Lođa sa stupovima se naslanja na južni zid župne crkve i sadrži zbirku rimskih natpisa - kamenih spomenika.
Područje je bilo naseljeno od prapovijesti, u kasnoj antici počinje rasti njegov obrambeni značaj, a od 10. stoljeća je središte feuda porečkog biskupa. U 14. stoljeću postaje sjedište kapetanije seoskog područja za čitav mletački dio Istre. Odatle potječe pridjevak Pazenatički (San Lorenzo del Pasenatico, Paisanatico).[3]
Osnovno ime izvedeno je iz imena mjesnog zaštitnika, ranokršćanskog mučenika Svetog Lovre, na čiji se dan 10. kolovoza slavi i Dan općine. I mjesto i općina najčešće se nazivaju kraćom varijantom Lovreč. Generacije mještana okolnih sela za Sveti Lovreč koriste naziv Grad.
Parkiramo na glavnom putu pokraj najvećeg spomenika
te idemo u obilazak
Evo starih zidina
i zvonika
te crkve
ulazimo
Lođa
Pogled iz lođe prema jednom od ulaza na trg
Crkva sv. Blaža iz 1460. godine
Šterna na Gumili
i jedan detalj kod ulaza u stare zidine, kroz velika gradska vrata
Crkva svetog Martina
Nažalost dio i propada
i još malo zidina s unutarnje strane
i kapelica za kraj